Otpornost bakterija na antibiotike je jedna od najvećih pretnji globalnom zdravlju. Iako se javlja prirodno, neracionalna upotreba antibiotika ubrzava ovaj proces, što dovodi do povećane smrtnosti, dužeg boravka u bolnici i viših medicinskih troškova.
Srbija zauzima visoko mesto u potrošnji antibiotika među evropskim zemljama, a visok nivo rezistencije zabeležen je kod svih ispitanih vrsta bakterija. Više od 35.000 ljudi u Evropskoj uniji godišnje umre od infekcija izazvanih mikroorganizmima otpornim na antibiotike.
Farmaceutkinja Danijela Sretenović ističe da je neophodna kontinuirana edukacija o racionalnoj upotrebi antibiotika tokom cele godine.
„Pronalazak antibiotika tokom Drugog svetskog rata spasao je milione života. Međutim, njihovom nekontrolisanom i nepravilnom upotrebom bakterije vremenom postaju otporne na te lekove. Zato moramo da formiramo svest kod ljudi o tome da antibiotike treba racionalno koristiti“, objašnjava ona.
Pod racionalnom upotrebom podrazumeva se obraćanje lekaru i uzimanje antibiotika isključivo prema njegovoj preporuci.
Sretenović naglašava da nije osoba ta koja postaje rezistentna na lek, već bakterija.
„To nije problem jedne osobe, nego problem svih nas zajedno. Možemo doći u situaciju da, zbog prevelike upotrebe nekih antibiotika koji su nam ranije pomogli, bakterije postanu otporne na njih. Tada moramo da izmišljamo nove antibiotike i više ne možemo da se oslanjamo na stare, dobre, proverene lekove. U suprotnom, bakterije mogu prerasti u ono što nam ozbiljno preti – superinfekcije i superbakterije“, upozorava Sretenović.
Jedna od najčešćih grešaka je uzimanje antibiotika kod prehlade i gripa, kada ljudi očekuju da će im ovi lekovi pomoći protiv temperature i drugih simptoma. Drugi problem nastaje kada neko od prethodne terapije ostane antibiotik u kući, pa se on samoinicijativno uzima ili daje drugom članu porodice.
„Često se dešava da im je ostao antibiotik od prethodne terapije, pa ga dele sa drugim članovima domaćinstva – eto, meni je pomogao, pa će i tebi. Ili sami sebi samoinicijativno propisuju lek, ne vodeći računa ni o terapiji, ni, prvenstveno, o dijagnozi, dužini i pravilnosti upotrebe, neželjenim efektima i interakcijama sa drugim lekovima. To je lek koji se mora koristiti po preporuci lekara“, ističe Sretenović.
Nepravilna i prekomerna upotreba antibiotika može dovesti do toga da određena bakterija postane otporna na lek koji je ranije uspešno delovao. U takvim slučajevima neophodno je pronaći drugi, alternativni antibiotik, ali mogućnosti za promenu terapije nisu neograničene.
„Doći će se do trenutka kada nećemo moći da pronađemo novi antibiotik“, upozorava farmaceutkinja.
Pored razvoja bakterijske rezistencije, važno je obratiti pažnju i na moguće interakcije antibiotika sa drugim lekovima, kao i na neželjena dejstva koja mogu da izazovu. Neki antibiotici imaju mali potencijal za interakcije, dok je kod drugih taj rizik znatno veći.
„Kada govorimo o primerima, penicilini imaju vrlo mali potencijal za interakcije sa drugim lekovima, ali i oni mogu da izazovu alergiju. S druge strane, makrolidi, kao što su eritromicini, imaju veliki potencijal za interakcije i njihovu primenu mora da odredi lekar“, navodi ona.
Pacijenti moraju biti upoznati sa ograničenjima koja važe tokom i nakon korišćenja pojedinih antibiotika. Na primer, nakon upotrebe ornidazol i metronidazola, 48 sati ne bi trebalo konzumirati alkohol, jer kombinacija može izazvati ozbiljne glavobolje, mučninu i povraćanje.
Važnu ulogu tokom antibiotske terapije imaju i probiotici, ali ni njih ne bi trebalo uzimati bez poznavanja preporuka i odgovarajućih smernica.
Kada je reč o poređenju Srbije sa drugim evropskim zemljama, za pouzdanu procenu potrebna su uporedna istraživanja. U jednom istraživanju, od 1.014 ispitanika, samo 32 odsto je pravilno odgovorilo na pitanja o upotrebi antibiotika.
Farmaceuti imaju značajnu ulogu u procesu edukacije pacijenata, pomažući im da pravilno primenjuju propisanu terapiju i prepoznaju situacije kada je potrebno uputiti pacijenta lekaru.
Sretenović ističe značaj „adherencije“, odnosno stepena u kojem se pacijent pridržava preporučene terapije. Neuspeh lečenja često nije posledica pogrešno izabranog leka, već njegove nepravilne primene.
„Ne mora da bude pogrešna terapija, nego pogrešno primenjena terapija. Tu je uloga farmaceuta baš izražena. Preporučuje se da se, prilikom izdavanja leka, ne završi sve samo na tome da se lek izda, već da se prođe kroz neka pitanja – kako ga upotrebljavaš i zašto ga upotrebljavaš“, kaže ona.
Na pitanje da li pacijent može sam da proceni kada mu je potreban antibiotik, Sretenović je kategorična – takve situacije ne postoje. „Definitivno treba da se obratimo lekaru. Farmaceut je taj koji upućuje pacijenta ka lekaru. Lekar na osnovu iskustva, antigenskih testova i rezultata krvi može da odredi da li je u pitanju bakterijska ili virusna infekcija i da li je antibiotik uopšte potreban“, zaključuje farmaceutkinja Danijela Sretenović.