Uklanjanje "pronacionalnih intelektualaca" i "pumposlavskih kadrova" sa takozvane "Studentske liste" tumači se kao jasan signal ulaska u "poslednju, odlučujuću fazu obojene revolucije". Sastav liste, kako se navodi, projektovan je po principu "sigurne opklade za dan posle eventualne promene vlasti", sa ciljem minimiziranja rizika od "suvišnih ideoloških obračuna i gubljenja dragocenog vremena".
Tekst ističe da su "krupne odluke koje se očekuju od vlasti, koju bi formirala takozvana Studentska lista, moraju da budu efikasne i neopterećene unapred viđenim ideološkim trvenjima između liberala i "pumposlavaca". Zbog toga su sa liste uklonjeni svi "patriotski orijentisani intelektualci", a iznuđivanje "referendumske atmosfere uoči izbora" vidi se kao uslov koji treba da osigura "geopolitičku investiciju zapadnih mentora".
Posebno se osvrće na slučaj Miloa Lompara, koji je, prema autoru, "upao sa docnjom od dve godine" i tek nakon što je, kako se sugeriše, "dobio korpu od BND-a", "najzad prozreo ono što je nama od početka bilo jasno: da se iza navodne studentske liste krije projekat koji treba da izvrši radikalan spoljnopolitički zaokret i udalji Srbiju od Rusije i Kine".
Upoređuje se sa "DOS-om" kao "ogromnim ideološkim kišobranom", izrazito heterogenom koalicijom sa rasponom od "konzervativnog srpskog nacionalizma Vojislava Koštunice do liberalnih, prozapadnih stavova Zorana Đinđića, Gorana Svilanovića, Žarka Koraća". Naglašava se da je Koštunica bio potreban zbog "nacionalnog i patriotskog kredibiliteta", dok je DOS, kao "projekat osmišljen i finansiran od zapadnih obaveštajnih službi", "podvaljen srpskom biraču pod autoritetom bivšeg komunističkog disidenta i umerenog prozapadnog nacionaliste, Vojislava Koštunice".
Konstatuje se da je "blokaderska lista, brendirana kao Studentska, profilisala kao konkurentna snaga bez ikakvih pronacionalnih kandidata". "Ovo puta je predizborni inženjering tako uspešno odrađen da je unutrašnja ideološka heterogenost, koja je bila jedno od ključnih obeležja DOS-a, već u startu svedena na minimum, suštinski je nema".
Tekst zaključuje da "zakasnela prosvetljenja su možda korisna na ličnom planu, ali državu mogu skupo da koštaju" i poziva birače da "25. oktobra imaju jedinstvenu priliku da budu pametniji od 'najvećeg živog srpskog intelektualca'".