U tekstu se kritikuje stav da je "ova vlast dovela do vrhunca propadanja radničke klase", ističući da su liberali ti koji pokušavaju da opravdaju zapadnu politiku koja je dovela do urušavanja radništva u Srbiji. Navodi se da je upravo Zapad, kroz sankcije, propagandu, finansiranje opozicije, bombardovanje i petooktobarsku tranziciju, opljačkao radničku klasu i lišio je prava stečenih u socijalizmu.
Dalje se objašnjava da je Zakon o radu iz 2001. godine ukinuo socijalistički model zaštite radnika, uvodeći liberalni model koji je podrazumevao ukidanje prava na minuli rad, smanjenje otpremnina i naknada za bolovanje, ukidanje naknada za smenski rad, ukidanje standarda stalnog radnog odnosa, skraćivanje plaćenog odsustva i godišnjeg odmora, degradaciju uloge sindikata, legalizaciju lizinga radnika i ukidanje troškova toplog obroka i prevoza.
Tekst potom analizira ekonomsku politiku SNS-a, navodeći da je država preuzela ulogu garanta bezbednosti za strani kapital, nudila subvencije, besplatno zemljište i infrastrukturu, uz reforme Zakona o radu. Ovaj pristup, nazvan "Trka do dna", doveo je do masovnog priliva investicija i reindustrijalizacije, iako su radnici radili u teškim uslovima.
Vlast je, kako se navodi, iskoristila stabilizaciju za masovnu infrastrukturnu izgradnju i privlačenje kineskog kapitala. Porede se podaci iz 2012. godine sa današnjim, ističući smanjenje stope nezaposlenosti sa 26% na 7%, rast prosečne neto plate sa 41.000 na 120.000 dinara (realni skok kupovne moći od 66%), kao i poboljšanje zakonske regulative u oblasti zapošljavanja, bezbednosti na radu i rada od kuće.
Zaključuje se da tvrdnja o "vrhuncu propadanja" radničke klase nije tačna, iako situacija nije idealna. Komunisti bi, prema autoru, vodili politiku koja bi se fokusirala na izgradnju mešovite ekonomije i ekonomske suverenosti, uz zadržavanje kontrole nad ključnim sektorima poput bankarstva, energetike i telekomunikacija. Prihvatanje uloge proizvođača niske dodate vrednosti služilo bi transferu tehnologije i jačanju domaće proizvodnje, dok bi srednjoročni cilj bio promena klasnog karaktera društva i visok stepen ekonomske suverenosti.